“Slikanje je jače od mene. Tjera me da činim kako ono želi.” Pablo Picasso

Ovo je nadrealni svijet prepun bizarnosti. Mistični predjeli u kojima se događaju fantastične metamorfoze i gdje se prostor – vrijeme – sadašnjost sjedinjuju u slike.
Značenje često može ostati tajanstveno, odnos između uma i materije, mogućnosti i stvarnosti.
Osjećaj nestvarnog, iščekivanje nečega neočekivanog ili prisutnost tišine i sna.
Ništa ne mora biti onako kakvim se čini, baš kao i u tumačenju snova.
Marija Anđelić

Izložba Putovanje kroz snove
Platno u Platnari, Novi Dorćol, Beograd

https://www.telegraf.rs/pop-i-kultura/art/3761546-zavirite-na-izlozbu-platno-u-platnari

https://www.kgz.hr/hr/dogadjanja/metafizika-prisutnosti/64662

Metafizika prisutnosti

Izložba 18.10.2023. – 13.11.2023. Knjižnica Knežija

Izvor: Marija Anđelić

O slikarstvu Marije Anđelić
Pri susretu sa slikarskim djelima redovito smo suočeni s dvama mogućim pristupima kojima slikar ostvaruje svoja djela. S jedne strane riječ je o općenitim odrednicama, poput slikarskoga stila, tematskoga žanra, likovnoga jezika i slično. S druge je pak strane riječ o slikarevu osobnom pristupu tim općim odrednicama, o načinu na koji svaki slikar tim odrednicama na samosvojan način pristupa, kako ih usvaja i kako se njima koristi. U prvom slučaju riječ je – kažimo to tako – o odabiru zadanoga okvira unutar kojega će slikar

ostvariti svoje slikarstvo. U drugome je slučaju riječ o načinu na koji će on to učiniti – tu je, dakle, riječ o njegovoj invenciji, imaginaciji, senzibilitetu itd. Najjednostavnije rečeno, riječ je o razlici između onoga što i onoga kako.
Za polazišnu osnovu svojega slikarstva Marija Anđelić odabrala one opće odrednice prema kojima osjeća osobitu sklonost. To su stilske odrednice metafizičkoga slikarstva, nadrealističkoga slikarstva i slikarstva magičnoga realizma. Žanrovski gledano, ona je sklona portretu, krajoliku i veduti.

Kada je riječ o likovnome jeziku, Marija Anđelić ima sklonost prema jasno definiranim oblicima, rabi kombinaciju jarkih i zagasitih boja te se služi kontroliranim rukopisom zamjetnoga, ali ne i nametljivoga duktusa. Bliska poetskome izričaju svoje imenjakinje, francuske slikarice Marie Laurencin, Anđelić njeguje izrazito lirski pristup odabranoj tematici, u kojem se snoviti, simbolički prizori isprepleću s pejzažnim motivima, odnosno s motivima velegrada. Ti su motivi preuzeti tek s figurativnim naznakama da bi bili ispunjeni slobodnim kolorističkim tretmanom. Iako se slikarica oslanja na konkretne predmetne motive, ona ih svojim slobodnijim likovnim pristupom pretvara u znakove i simbole koji nadilaze puku predmetnu stvarnost. Na taj način ona ih takoreći navodi da progovore o njezinim unutarnjim stanjima, o njezinim poetskim preokupacijama i na kraju – o njezinu doživljaju slikarstva kao samosvojne izražajne discipline.
Daniela Pal Bučan